Industrijski razvoj u 20. stoljeću
Načinom na koji su se iz ugarskih
interesa razvijale Mađarske željeznice, Sisak je ostao izvan glavnih
prometnih tokova, što je oslabilo položaj trgovine, ali i dovelo do
značajnog razvoja industrije. Industrijska postrojenja, koja su osobito
nikla nakon Prvog svjetskog rata, građena su izvan stare gradske jezgre, a osobito na Capragu, gdje se smješta postrojenje Shella,
a u blizini i ono za preradu željeza. Oko njih su ubrzo izrasla i
prigradska naselja, koja se načinom izgradnje bitno razlikuju od
dotadašnje slike Siska.
Drugi svjetski rat nije zaobišao ni Sisak, gdje je dvadeset i drgugo lipnja tisuću devetsto četrdeset i prve godine osnovan i prvi partizanski odred na području bivše Jugoslavije Dan antifašističke borbe.
U Sisku je tijekom rata postojao logor za djecu. Riječ je bila većinom o djeci s Kozare,
koja su u tom logoru sabirana do njihova prebacivanja na druge
lokacije. Mnoga su od te djece, zbog neljudskih životnih uvjeta, zbog
nedostatka hrane, vode i liječničke skrbi, u tom logoru izgubila život.
Brojni Siščani, unatoč opasnosti zbog ustaških vlasti, obilazili su logor donoseći hranu, mlijeko i vodu.
Pred kraj rata grad su bombardirali Saveznici, a osobito njegova prigradska naselja, željezničku prugu i industrijska postrojenja koja su gotovo u potpunosti uništena. Nijemci su, prilikom povlačenja, namjeravali srušiti i Stari most, no nekoliko je Siščana omelo tu njihovu nakanu.
Nakon rata započela je ubrzana obnova i industrijalizacija grada, a
glavne grane ostaju metalurška, naftna, kemijska, prehrambena i drvna
industrija. Veliku važnost i dalje ima sisačka luka. U vrijeme Hrvatskog proljeća
u Sisku je bila izuzetno živa politička aktivnost, budući da su u gradu
bili moćni pripadnici obiju strana.
U Domovinskom ratu
ponovno su došla pod udar industrijska postrojenja, osobito sisačka
Rafinerija, ali i stambene zgrade i crkve, a mnogi su Siščani poginuli. U
gradu je imala svoje sjedište postrojba Gromovi.
Petrinja, koja je udaljena tek nešto više od desetak kilometara, bila je okupirana, a Sisak je bio pod gotovo neprekidnom općom opasnosti.
U poslijeratnom razdoblju, kroz pretvorbu, prisutnost teške
industrije u gradu nije olakšala tranziciju, te su mnogi ostali bez
posla. Osobito je za to razdoblje karakterističan slučaj Željezare i
višestruki pokušaji njezina spašavanja.